Obala 46, 51511 Malinska, Hrvatska

Povijest

Povijest Dubašnice vezana je uz šume hrasta medunca – duba.

Povijest  Dubašnice  vezana je  uz šume  hrasta medunca – duba, koji je rastao u plodnom dubašljanskom polju.

Povijesnu  Dubašnicu čine tri grupe sela. Dolinja sela: Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići, i Malinska, od kojih se Porat, Vantačići, Zidarići i Malinska skupno nazivaju Vala. Zatim Gorinja sela: Kremenići,  Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići i Sabljići.

Treća skupina sela nosi naziv Poganka,a odnosi se na sela : Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići i Ljutići.  Uokolo se nalaze i  lokaliteti,  već napuštenih sela. U novije doba, u sastav Općine  uključen je i  Sv. Vid-Miholjice sa selima Maršići i Sršići.

Kao zaštićena luka, služila je plovilima  u davnini kao zaklon i predah od vremenskih  neprilika. Dugo je bila nenaseljeno mjesto zbog straha od gusara i nepoželjnih dolaznika. Početkom 19. stoljeća Malinska se počinje naglo  naseljavati, ponajviše zbog sve jačeg izvoza ogrjevnog drva za Veneciju, Chioggiju i Rijeku. Grade se pristaništa za jedrenjake i parobrode, širi se prostor luke za prihvat i ukrcaj robe, razvija se trgovina, a od 1866. godine u Malinskoj pristaju i putnički parobrodi.

Brodogradnja u Malinskoj započinje 1927. godine, no  luka se nije kroz proteklo stoljeće razvijala kao trgovačka luka, već kao pristanište za putničke i turističke brodove.

Tragovi života na cijelom se području  bilježe već u prapovijesno i antičko doba. Tu je živjelo pleme Liburna od kojih su ostale sačuvane gradine. Jedna je  nedaleko Porta, a druga na rtu Ćuf. U uvali Zaharija na zapadnom dijelu obale,  pronađeni su ostaci antičkog stambenog objekta (villa rustica) što svjedoči o ladanjskom životu u doba antike. Doba srednjeg vijeka ostavilo je puno više tragova .

Naseljavanje i razvoj Dubašnice, usko je povezan uz Ivana Frankopana, posljednjeg krčkog kneza. On je 1451. s braćom dijelio posjede, odrekao se onih na kopnu, i dobio Krk. Kako bi što bolje koristio otočni teren, odlučio je dovesti ljude s kopna koji će živjeti na nenaseljenim područjima, obrađivati zemlju i ojačati stočni fond. Povijesni podaci iz jednog glagoljskog misala govore da je uz naseljene Hrvate  bilo i prebjega pred Turcima, koje je knez zvao Vlasima ili Murlacima. Stanovništvo se osjetno povećalo te se 1480. uspostavlja samostalna župa, neovisna od Omišlja. I na civilnom planu postaje samostalan komun, kao najmlađa otočna samostalna jedinicakaštel Dubašnica.

Odlaskom zadnjeg kneza Frankopana, 1480. godine Mlečani su potpuno zagospodarili otokom i njihova vlast je potrajala na Krku do 1797 godine. Nakon pada Klisa, 1539. uskoci su se nastanili u Senju i predstavljali stalnu prijetnju Krku, koji je pod okriljem Venecije bio na protivničkoj strani. Mjesta koja nisu imala gradskih zidina, kao Dubašnica, postala su česta meta i privlačan plijen njihove otimačine. Takve pljačke više je puta  pretrpio  samostan i crkva sv. Marije Magdalene u Portu, čiji počeci sežu u 1480. godinu. Mletački providur trebao je pronalaziti  veslače na galijama – galijote. Oni koji su odlazili, više se nisu vraćali i po njima su katkad ulice u kojima su stanovali dobile ime. U izvješćima raznih bratovština u Dubašnici, zabilježeno je da su mnogi stradali na moru i da nema tko obrađivati zemlju.

Za vrijeme druge austrijske vladavine (1813.- 1918.) počinje s radom Pučka škola, 17. ožujka 1846. godine.  Prvi su joj učitelji bili domaći svećenici.  Nova škola gradi se 1900. i nekoliko je puta nadograđivana. Jedan od najvažnijih  događaja 19. st. za Dubašnicu je gradnja nove župne crkve. Središte iz  davno izumrlog sela Dubašnica, prelazi u Bogoviće gdje se gradi nova crkva sv. Apolinara, 1857. godine. Na prijašnjem je lokalitetu danas zvonik i Staro groblje.

Težak život, strah, odlasci na ratište te velika glad zbog suše, obilježili su razdoblje Prvog svjetskog rata na Krku, da bi talijanska okupacija ( 1918. -1921.)  bila najteže razdoblje u krčkoj povijesti. Vrijeme između dvaju  svjetskih ratova obilježilo je iseljavanje iz Dubašnice, posebice iz unutrašnjih sela gdje su bile brojne obitelji, a trgovina s drvom, poljoprivreda i stočarstvo nisu mogli zadržati sve ljude kod kuće. Iseljavalo se u Ameriku, Kanadu, Južnu Ameriku – posebno u Brazil, Urugvaj, u Montevideo.  Gospodarska kriza 1929.  dovela je natrag mnoge otočane. Oni su 30-tih godina gradili svoje kuće s prepoznatljivim  arkadama ispod prozora. Vrijeme Drugog svjetskog rata, raspadom Kraljevine Jugoslavije i uspostavom NDH, zavladao je strah od ponovne talijanske okupacije, što se i dogodilo. Narod se morao snalaziti kako je mogao. Uprava je bila talijanska, u školama se govorilo talijanski.,a hrvatski učitelji gube posao,  svećenici nisu uživali naklonost. No, čekalo je još veće iskušenje kad je došla njemačka vojska. Poslije partizanskih diverzija, provodila bi stalne racije, otimala blago i hranu.  Godine 1945., 17. travnja, doplovila je partizanska desantna postrojba i na području Dubašnice  razbila njemačka uporišta. Napokon je cijeli otok oslobođen od okupatorskih postrojba. Nažalost, taj je rat oduzeo 39 života iz Dubašnice. U Domovinskom ratu Dubašnica je udomila brojne izbjeglice i prognanike iz Slavonije te pokazala veliko srce u brizi za njih. Od materijalne i duhovne pomoći, do organizirane školske nastave za njihove učenike. Šest mladih života stradalo je na bojištu, ili od posljedica ranjavanja.

Za Dubašnicu je važna  činjenica koja  je u državotvornim  temeljima Republike Hrvatske. . U Malinskoj su,  u hotelu Palace, (nekadašnjoj perjanici hotelskog kompleksa Haludovo) istaknuti pravni stručnjaci napisali  Nacrt prvog hrvatskog Ustava, koji nosi nadnevak od 15. kolovoza 1990. godine.