Arheološko nalazište CICKINI

U razdoblju kasne antike (5. – 6. stoljeću) sagrađen je sakralni sklop danas poznat kao nalazište Cickini.

Izvan većih gradskih središta, na cesti koja je povezivala dva antička grada, Fulfinum i Curicum, u ranoj antici gradi se villa rustica. U njenoj blizini u razdoblju kasne antike (5. – 6. stoljeću) sagrađen je sakralni sklop danas poznat kao nalazište Cickini.

Riječ je o jednobrodnoj crkvi s transeptom koja je izgrađena u smjeru jugoistok – sjeverozapad. Na njenom začelju nalazi se polukružna apsida čiji je vanjski plašt sedmerostranični, a uz unutrašnji zid joj je prizidana svećenička klupa. Uz crkvu se nalaze pomoćne prostorije i krstionica. Prostor svećenstva je od prostora vjernika bio odijeljen bogato ukrašenom oltarnom pregradom. Istočno od crkve nalazi se veći stambeni kompleks s prostorijama skladišta, cisterne, kuhinje, blagovaonice te ostacima stubišta koje je vodilo na kat.

Početkom 7. st. kompleks je stradao u požaru, ali se prostor crkve nastavio još neko vrijeme koristiti u smanjenom opsegu na način da su se zatvorili krakovi transepta. Kompleks je vjerojatno napušten krajem 8. stoljeća.

 

Krstionica

Prostor krstionice nalazi se ispred pročelja crkve, kojemu je prizidan. Budući da teren pred crkvom naglo pada, krstionica se nalazi na dosta nižoj nivelaciji te se do nje spušta dvama stubištima. Na prostoru krstionice sačuvana je žbukana podnica, a u središtu prostorije nalazi se krsni zdenac datiran u 6. stoljeće. Zdenac je nepravilnog poligonalnog oblika s pet polukružnih niša, promjera dva metra te visine oko 70 cm. Unutrašnjost je potpuno prekrivena hidrauličnom vapnenom žbukom. Direktne analogije ovakvoj vrsti krsnoga zdenca za sada još nisu pronađene. Da bi se u njega moglo ući kako bi se odvio obred krštenja potpunim uranjanjem, na sjeverozapadnoj strani, gdje je zid krstionice tanji, nalazile su se drvene stube. Budući da se kompleks nalazi izvan gradskih središta, zasigurno je igrao važnu ulogu u pokrštavanju ruralnog stanovništva ovog područja.

Osim ovog zidanog zdenca, na nalazištu je pronađena kamenica (piscina) koja je vjerojatno služila za pokrštavanje djece. Na gornjem rubu kamenice nalaze se četiri zadebljanja, tri s urezanim simbolima od kojih je jedan križ te jedno s udubljenjem za pomasti.


Oltarna pregrada

Najznačajniji pokretni nalazi iz ovog kompleksa svakako pripadaju ostacima oltarne pregrade koja je dijelila prostor svetišta od prostora namijenjenog vjernicima. Riječ je o ostacima kapitela, polukapitela, pilastra i pluteja (kamenih reljefnih ploča) koji su svojim reljefnim prizorima ukrašavali prostor unutrašnjosti crkve. Ovi ulomci nisu pronađeni na svom izvornom položaju jer je ograda u trenutku kada se crkva pregrađivala i smanjivala svoj opseg uklonjena. Većinom su u polomljenom stanju, a s obzirom na različitu debljinu ploča, možemo zaključiti da se crkveni namještaj tijekom vremena zbog oštećenja ili zbog promjene liturgije mijenjao.

Najbolje je sačuvan plutej s plitko izvedenim reljefom kružnice unutar koje se nalazi malteški križ, koji u svojem središtu imaj još jednu manju kružnicu te podsjeća na kotač. S desne strane na krug se naslanja paun koji je u potpunosti sačuvan. S druge strane kružnice sačuvani su samo ostaci nogu drugog pauna, koji nažalost nije sačuvan, no svakako je bio prikazan u drugačijoj pozi. Sam motiv ptica u ranokršćanskom dobu preuzet je iz antičke umjetnosti i simbolizira ljudsku dušu. U kršćanstvu paun predstavlja besmrtnost, što se razvilo iz pučkog vjerovanja da paunovo meso ne trune. U gornjem desnom kutu pluteja nalazi se prikaz latinskog križa. Rubovi pluteja stupnjevito su profilirani. S donje i desne strane plutej je sužen te je bio uglavljen u podnu gredu i pilastar s utorom za uglavljivanje, kakvi su pronađeni i na nalazištu.


Kuhinja

U stambenom dijelu kompleksa 2017. i 2018. godine istraživan je prostor za pripremu hrane – kuhinja. U jednoj od bočnih prostorija pronađeni su ostaci peći odnosno ognjišta. Riječ je o nepravilnoj kružnoj strukturi, izrađenoj od nabijenog nepravilnog kamenja. Oko sloja kamenja nalazi se sloj žbuke širine 30 cm. Prilikom istraživanja ovdje je zabilježen velik broj životinjskih kostiju i školjaka, od kojih su najveću količinu činile kamenice i puž volak (Bolinus brandaris). Moguće je da se puž volak koristio i za dobivanje grimizne boje, po čemu je poznat, a tek nakon toga služio za konzumaciju kao hrana. Analiza pokretnog materijala i uzorak ugljena iz ognjišta datiraju ovu prostoriju u razdoblje od sredine 5. do sredine 6. stoljeća. Ovo je prostorija u kojoj je pronađena najveća koncentracija kasnoantičkog keramičkog materijala, između ostaloga i jedna cjelovita uljanica.


Cisterna

Na prostoru lokaliteta otkrivene su tri cisterne za vodu koje su bile neophodne za funkcioniranje sakralnog objekta i života kompleksa. Dvije manje nalaze se uz crkveni objekt i sazidane su kao pomoćne prostorije. Jedna od njih prizidana je uz krstionicu te je služila za pohranu vode potrebne za provođenje obreda krštenja.

Treća i najveća cisterna nalazi se u sklopu stambenog dijela kompleksa, nasuprot kuhinjskog prostora. Ona je većih dimenzija, a njeni zidovi obloženi su crvenkastom hidrauličnom žbukom. Zidovi cisterne ojačani su prizidima, a sa zapadne strane zapadnog zida nalaze se i tri kontrafora koji su pomagali nositi svodnu konstrukciju, do danas nažalost nesačuvanu. Cisterna je u potpunosti konzervirana 2020. godine, a žbukana podnica prekrivena je šljunkom.


Ara

Osim nalaza iz kasnoantičkog razdoblja, unutar kompleksa pronađen je i veći broj spolija. Spolije su dijelovi starije građevine, u ovom slučaju ville rustice, uporabljeni kao građevni materijal za novu građevinu. To su ulomci tegula s pečatima, ulomak mramornog sarkofaga, fragmenti kamenih urni, a najznačajniji od njih je žrtvenik – ara. Ovaj kameni spomenik pronađen je uzidan u zid na prostoru hodnika pred ulazom u kuhinju.

On je gotovo cjelovito sačuvan, pravokutnog je oblika manjih dimenzija (43 x 22 cm), a na njegovoj prednjoj strani nalazi se posvetni natpis: Q(intvs) FONTEIV(s) MAXIMVS DIANAE V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito).

Iz natpisa iščitavamo da ga je podigao Kvint Fontej Maksim u čast Dijane, božice lova, divljih životinja i šuma, koja je često štovana u ruralnim prostorima. U vremenu kada se rimski bogovi prestaju štovati te se prelazi na kršćanstvo, žrtvenik je odbačen i iskorišten kao građevni materijal pri gradnji ovog stambenog kompleksa.