Prvotna župna crkva sv. Apolinara nalazila se ovdje, u selu Dubašnici koje je postojalo od 15. do 19. st. Ta crkva u svojim temeljima datira iz 12. st. Prema sačuvanim dokumentima iz 1153. godine prvo je postojala crkva sv. Martina (u blizini Porta) i kapela sv. Apolinara. Stotinjak godina kasnije (1243.) spominje se benediktinski samostan sv. Apolinara. Posljednji spomen tih benediktinskih sakralnih zdanja nalazi se u jednoj ispravi iz 1300. godine napisanoj u Veneciji, u kojoj se navode priorat sv. Martina i kapela sv. Apolinara.
U razdoblju od 1451. do 1463. godine nastojanjem posljednjeg Krčkog kneza Ivana VII. Frankapana ovo se područje masovno naseljava stanovništvom s kopna (većinom iz Like) i naziva se Dubašnicom prema dubu – hrastu koji prevladava na ovom području.
Crkva sv. Apolinara krajem 15. st. postaje župnom crkvom za novodoseljeno stanovništvo, te se dograđuje i proširuje. Župa je bila glagoljaška. U 16. st. crkva je izgorjela. Njezin izgled zabilježen je na Karti Riječkog zaljeva iz oko 1586. godine (danas se čuva u Zemaljskom arhivu Štajerske u Grazu), a koju je izradio znameniti hrvatski kartograf augustinac Ivan Klobučarić, rođen u Rijeci, zavičajem iz Dubašnice.
Crkva je imala glavni oltar posvećen sv. Apolinaru i još šest pobočnih oltara. U crkvi su bila i dva ambona, maleni krstionik i svetohranište na glavnom oltaru. Bila je dobro opskrbljena. Sredinom 17. st. usred je crkve pred svetištem bila poprijeko postavljena jedna obojena greda i na njoj raspelo. Prema svjedočanstvu krčkog biskupa Baltazara Nosadina iz 1695. godine župna crkva bila je „moderne strukture, velika i obilno opskrbljena svim potrebnim“. U njoj je bilo sjedište nekoliko bratovština – laičkih udruženja vjernika.
U crkvu su se nalazili brojni glagoljski natpisi (većinom na grobnim pločama), oni sačuvani sada se nalaze u župnoj crkvi u Bogovićima.
Područje prvotne crkve sv. Apolinara s obližnjim grobljem u Dubašnici prikazano je na katastru iz 1821. godine (u katastarskoj općini Dobasnizza St. Antonio). Osim župne crkve i zvonika koji je priljubljen uz samu crkvu, sjevernije od nje, ali u njezinoj blizini naznačeno je (raspelom u sredini) staro groblje. Iznad groblja po svemu sudeći nalazi se grobna kapela. Okolo crkve nema drugih objekata osim jednog zidanog objekta koji se nalazi jugozapadno od crkve. To je tzv. desetinac, gdje se sakupljala crkvena desetina kao davanje u svrhu uzdržavanja crkve i crkvenih službenika.
Stara Dubašnica je zbog malarije tijekom 18./19. st. gotovo ostala bez svog stanovništva.
Stari dubašljanski župni zvonik
Godine 1618. crkvi se prigrađuje novi zvonik. To je zvonik koji je sada pred nama. Izgradili su ga lokalni krčki i creski graditelji meštri/majstori: Anton Sabljić, Matij Muškatel, Luka Mladenac i Ludoviko Zidarić. U biforama na vrhu zvonika uočljivi retardirani gotički oblici kapitela, što je glavna stilska odrednica zvonika. Zvonik je sagrađen zauzimanjem tadašnjeg dubašljanskog plovana Grgura Šabalje (1601. – 1632.) i uz njegov osobni doprinos od tisuću zlatnika. Slični zvonici građeni su u Poljicima, Omišlju, Dobrinju i drugdje.
Na sjevernoj strani zvonika, na ugaonom bloku kamena na kosom podnožju, sekundarno uparan je jedan kratki glagoljski grafit sadržaja: 1700, pisah ja.
Ovaj je robusni zvonik „poput brojnih svojih suvremenika u regiji, očito po potrebi mogao poslužiti kao promatračnica iz čije se lože izvrsno mogao nadzirati širi akvatorij. Bio je zidan gotovo poput utvrde, pod neposrednim dojmom netom završenog rata u kojem je uskočkim upadima bio dosta pogođen otok Krk, a poglavito nezaštićeno područje Dubašnice“ (Marijan Bradanović).
***
Župna crkva sv. Apolinara sredinom je 19. st. u cijelosti porušena odnosno razgrađena. Od njezinih građevinskih uporabljivih dijelova i ostataka izgrađena je nova župna crkva sv. Apolinara u selu Bogovići. Jedino je zvonik ostao netaknut. Početkom 20. stoljeća zvonik je tijekom jednog velikog nevremena i grmljavine oštećen te mu je bio uklonjen vrh. Tada je saniran betonskom plombom koja je i danas tu. Sada je u zvoniku jedno zvono (prije su bila tri) s dva natpisa i potpisom ljevača:
DAROVATELJI DUBAŠLJANI RADNICI U AMERICI
GOD. MDCCCCXXVII.
***
SVI SVETI
DAN ZA ŽIVE I MRTVE
†
DUBAŠNICA
***
SALIO ME JAKOV CUKROV – SPLIT.
Sadašnje Staro groblje, formirano na prostoru porušene župne crkve u funkciji je od 1882. godine. Uz grobove brojnih pojedinaca koji su zadužili Dubašnicu tu se nalazi i grob akademika Branka Fučića (Bogovići, 1920. – Rijeka, 1999.), najznamenitijeg sina Dubašnice.